Delovanje Bioeliksir preparata na bolesti sinusa i disajnog trakta
Paranazalne šupljine čine pneumatski prostor koji se nalazi u okolnim kostima nosa i nosne šupljine. Prema kosti u kojoj su se razvili razlikujemo četiri paranazalna sinusa i to: frontalni sinusi, koji se najčešće nalaze na spoju uspravnog i vodoravnog dela frontalne kosti; maksilarni sinusi, koji su smešteni u telu maksile; sfenoidalni sinusi, koji su se razvilu u telu sfenoidne kosti, ali se često produžuju i u nastavke ovih kosti; i etmoidalni sinusi, koji grade mnogobrojne pneumatske šupljine nazvane etmoidne ćelije, što čine labirint etmoidne kosti. Paranazalne šupljine su normalno ispunjene vazduhom, a otvaraju se u nosnu šupljinu putem komunikacijskih otvora ili kanala koji omogućuju prirodnu drenažu sinusa. Kroz ove otvore i kanale respiracijska sluznica nosne šupljine ulazi u pojedine sinuse i oblaže njihove koštane zidove.
Paranazalni sinusi čine sa nosnom šupljinom anatomsku i funkcionalu celinu, pa se ova regija može posmatrati kao jedinstvena sa kliničkog i hirurškog aspekta. Zbog anatomske celine i unutrašnjih funkcija paranazalnih sinusa, fiziološke i patafiziološke povezanosti, paranazalne šupljine i nazalni kavum se proučavaju pod zajedničkim nazivom sinonazalni kompleks. Paranazalni sinusi i nosne šupljine čine početni deo disajnog puta koji u fiziološkom smislu ostvaruje funkcionalno i anatomsko jedinstvo sa donjim disajnim putevima.
Sve je podređeno nesmetanom protoku vazduha potrebnog kvaliteta (odgovarajuća temperatura, vlažnost i pročišćenost) u disajnim putevima i uspešnoj razmeni gasova u alveolama. Narušavanje jedinstva funkcije gornjih i donjih disajnih puteva dovodi do raznih patoloških stanja. Patološke lezije sluznice nosa prenose se često i na sluznicu paranazalnih šupljina, na što se nadovezuju druga respiracijska oboljenja.
S obzirom na bliske medusobne odnose sa endokranijumom i orbitama često dolazi do eksteriorizacije patološkog procesa iz sinusa u ove prostore, koji su često praceni komplikacijama koje mogu imati fatalan kraj. U novom histofiziološkom konceptu sluznice paranazalnih sinusa se zna da se ona sastoji od pseudoslojevitog epitela cilindričnog i trepljastog, upola tanjeg nego u sluznici nosa. Bazalna membrana je tanka, a ispod epitela je tanak sloj vezivnog tkiva koji naleže na periost. U ovom sloju se nalaze serozne i mukozne žlezde, koje su manje a i rede u odnosu na nosnu sluznicu. Aktivnost treplji potiskuje mukus ka otvorima sinusa.
KLINIČKA SLIKA
– opstrukcija nosa i to od minimalnih smetnji do potpune jednostrane ili obostrane blokade nosa
– glavobolja kao posledica pritiska na senzitivne završetke trigeminusa, usled stvaranja negativnog pritiska u kavumu sinusa, a zatim i tečnosti
– smetnje olfakcije
– poremećaj nazalnih refleksa (respiratorna, kardijalna, digestivna funkcija)
– poremećaj glasa i govora (rhinophonia clausa)
– oštećenje sluha (posledica opstrukcije tube što dovodi do karakteristicnih promena u srednjem uvu)
– hrkanje (posledica stalnog disanja na usta za vreme spavanja)
– rinoreja (manje ili više obilna razlicitog kvaliteta)
– kijanje (u vidu napada, salvi)
– ekspanzija nosnih kostiju
– psihoneuroticne smetnje
– infekcija donjih disajnih puteva (zbog slivanja sekreta)
– lokalni bolovi mogu biti karakteristicni u odnosu na odredeni sinus (Hedove zone na koži lica i cela)
– povišena temperature (oko 38°C) praćena opštom slabošću i anoreksijom, što govori o intoksikaciji organizma.
DIJAGNOZA se postavlja:
– ORL pregledom
– prednjom rinoskopijom
– zadnjom rinoskopijom
– radiološkim ispitivanjima:-tomografski snimci paranazalnih šupljina
– CT – om
– NMR – om
TERAPIJA
Terapija se koristi za ublažavanje ili otklanjanje tegoba kod sinusitisa, bronhitisa, bronhijalne astme, kožnih oboljenja poput ekcema i herpesa.
Sinusitis je upala sluzokože paranazalnih šupljina, koja se manifestuje glavoboljama, bolovima u predelu sinusnih kanala, zapušenošću nosa, uz povremenu pojavu sekreta.
Terapija Bioeliksir preparatima ima za cilj da omogući drenažu sekreta, koji ispunjava sinusne kanale, a potom i regeneraciju, te sprečava mogućnost za nastanak nove upale.
Reakcije koje se javljaju su: pojava sekreta iz nosa, kašalj, iskašljavanje, pojava bolova u grlu, uz mogućnost pojave temperature.
Tretman traje 7-10 dana.
Kada su u pitanju hroična oboljenja poput bronhitisa i bronhijalne astme, terapija se primenjuje radi izbacivanja sekreta iz svih partija disajnog trakta.
Cilj terapije je izbacivanje pumpice iz upotrebe, bez pratećih tegoba.
Reakcije su individualne, uslovljene težinom oboljenja, tako da se sam tretman organizuje na osnovu tih reakcija. Tretman traje 12-15 dana.